Mi smo mala ekipa okupljena oko časopisa ČA - časopisa za očuvanje Bračkih čakavskih govora i nematerijalne kulturne baštine.
Više o časopisu ČA:
Jezik, što reći o jeziku?
Možda najbolje započeti citatom Federica Fellinija: „Drugačiji jezik je drugačija vizija života.“
To sigurno pogađa u samu bit jezika. Jer jedno je reći, a to smo čuli od doktorice Puljak na satima čakavice, dakle jedno je reći: spremište za vodu, što nam ne znači gotovo ništa ili reći „gustirna“. Kroz riječ „gustirna“ provlači se stotine drugih detalja i slika.
Drugačiji jezik je, dakle, drugačija vizija života. I to je izrazito vidljivo u našem jeziku, u čakavici. Npr. u crtanom filmu Potraga za Nemom u hrvatskom prijevodu neki likovi, jastozi pričaju čakavicom i tu se odmah prepoznaje da su iz ovih naših krajeva. Brač kao i svaki otok nosi u sebi nešto misteriozno, otok je sam po sebi neka bajka, jedan čudesni svijet za sebe. Naša vizija života drugačija je od vizije Hrvata u kontinentalnoj hrvatskoj, a da ne govorimo o stranim zemljama. Čakavica je jedan od načina prepoznavanja te drugačije vizije. Brač i čakavica nekad su bili gotovo pa sinonim. Čitav brač osim Sumartina je pričao na čakavici. I ako čakavica iščezne u ovim krajevima izgubit će se veliki dio našeg identiteta.
Bračka čakavica je jedno od bogatstava hrvatske jezične i kulturne baštine. Nažalost, bračka čakavica je danas ugrožena i sve manje se koristi u svakodnevnoj komunikaciji. Bojim se ako se ne bi poduzele neke značajnije mjere poput ovog časopisa i nove inicijative koju mislim pokrenuti da se u osnovne škole na otoku uvede čakavica kao, za početak, izborni predmet, kroz dvije do tri generacije čakavice će nestati. Sve ovo činimo jer je prevažno da se očuva i promiče ovaj dragocjeni dio naše jezične raznolikosti. Ali ne želim da ovaj časopis bude muzej čakavice već poticaj da se na njoj više govori.
Govoreći čakavicom mi se poistovjećujemo s našim prekrasnim Bračom, s našim precima, možda ponajviše s njima i vraća nas u neko nostalgično doba kad su nam djedovi i bake bili dio našeg dječjeg svijeta, njihov je jedini jezik bio čakavski, a i svime onime što, najčešće ljetni mjeseci, znače svima drugima. Njih čakavica sigurno podsjeća na ljetne odmore, na prekrasno provedene dane s obitelji na našem otoku, na prve ljubavi, na ferije kod bake ili prva samostalna putovanja… Gadamer će reći: „Tko ima jezik, ima i svijet.“ To je očigledno jer tkogod priča čakavicom već je određen i poznato je odakle dolazi i gdje mu je zavičaj i dom. Pa tako mi na Braču možemo po jeziku prepoznati iz kojeg je tko mjesta, to su mikrosvjetovi omeđeni specifičnim jezicima naše u principu iste, ali ipak za svaki taj mikrosvijet specifične čakavice.
2020. čakavica je proglašena jezikom, ne samo narječjem. To je velik događaj, a prošao je gotovo neopaženo. To je bio jedan od poticaja koji su me doveli do toga da pokušam ostvariti nešto ovakvo: Časopis na čakavici. Čakavicu moramo zaštititi, a to je najlakše učiniti budemo li je zapisivali. Osim nekoliko istaknutih pjesnika u 20. stoljeću prije njih gotovo pa ništa što bi imalo umjetničku vrijednost na čakavici nije zapisano. Ni ne znamo što smo sve izgubili.
Časopis ČA je mjesto gdje će se objavljivali tekstovi različitih žanrova i tema, od poezije do kratkih priča i tekstova koji će sačuvati nematerijalnu kulturnu baštinu, naše stare običaje i priče.
Ovaj časopis pruža priliku da se pokaže ljepota i bogatstvo ovog narječja, ali i da se potakne njegovo korištenje i učenje. Časopis je namijenjen svim ljubiteljima bračke čakavice, ali i onima koji žele upoznati i naučiti nešto novo o našem jeziku i kulturi.
Časopis je također način da se oda počast i priznanje svim bračkim čakavskim piscima i pjesnicima koji su svojim djelima obogatili i još uvijek obogaćuju hrvatsku književnost.
Pokretanje časopisa na bračkoj čakavici je dobro ne samo za očuvanje i njegovanje ovog narječja, već i za razvoj i afirmaciju otoka Brača kao mjesta s bogatom i živom kulturnom baštinom. Časopis je privukao pažnju i zanimanje javnosti, medija, a sigurno će privući pažnju i turista i drugih koji bi htjeli saznati više o bračkoj čakavici i njenim govornicima.
Časopis je također poticaj za suradnju i povezivanje s drugim čakavskim sredinama i institucijama koje se bave zaštitom i promicanjem jezika i nematerijalne kulturne baštine.
Zato mislim da je pokretanje časopisa na bračkoj čakavici dobra i korisna ideja koja zaslužuje podršku i nadam se da će izlaziti još dugi niz godina. Bračka čakavica je, kako smo već rekli dio našeg identiteta i naše povijesti, ali i naše budućnosti.
Ne smijemo je zaboraviti ni zapostaviti, već je njegovati i širiti. Časopis na bračkoj čakavici bio je jedan od načina kako to učiniti.
Mag. theo. Nikola Dominis, urednik
0 Primjedbe